Artikulacijski poremećaji, odnosno poremećaji izgovora glasova odnose se na neprecizan ili pogrešan izgovor glasova na razini motoričke izvedbe.
Poremećen može biti izgovor samo jednog glasa, npr. glas r, ali vrlo često je poremećena cijela skupina određenih glasova (npr. glasovi s,z,c,š,ž,č,ć).

Ovaj poremećaj jedan je od najčešćih govornih poremećaja u predškolskoj dobi, a nerijetko se pojavljuje i kod školske djece te odraslih govornika. Prema statističkim podatcima 30% predškolske, do 15% školske djece i 4% odraslih osoba imaju neki od poremećaja izgovora. Najbitnija stavka u određivanju jačine artikulacijskih poremećaja jest razumljivost cjelokupnog govora. Veći broj poremećenih glasova dovodi do lošije razumljivosti govora što znatno otežava komunikaciju.

Poremećaji izgovora glasova javljaju se u tri oblika: omisija, supstitucija i distorzija glasova.

• Omisije glasova odnose se na ispuštanje ili nečujnu realizaciju određenog glasa koji se ostvaruje pauzom, pojačanom napetošću ili produžavanjem susjednih glasova (npr. dijete umjesto ruka izgovara uuka, umjesto broj – booj, umjesto Marko-Maako...).
• Supstitucije glasova odnose se na zamjenu jednog ili više glasova drugim glasovima (npr. lopta – jopta,  trava-tjava, žaba-zaba, čarapa-carapa,cipela-sipela, škola – skola...).
• Distorzija glasova podrazumijeva nepravilan izgovor određenog glasa ili skupine glasova (npr. umekšan izgovor glasova /š/,/ž/,/č/...).